Vegetarijanski priručnik za početnike

Upoznajte meso na vašem tanjiru

Tele u kavezu

Pitajte stručnjake:

“Zar klanje nije regulisano propisima?”

Zakoni koji bi regulisaoi transport životinja uzgajanih za hranu praktično ne postoje. Jedini zakon koji se odnosi na transport do klanice, odnosi se na transport vozom, dok se 95% životinja prevozi kamionima, u kojima su izložene vremenskim ekstremima, prenatrpanosti, gladi i žeđi. Svake godine nebrojene životinje umiru zbog toplotnih udara ili se smrznu u toku prevoza. Ponekad se smrznu životinje na bočnim stranama kamiona, pa moraju na silu da se izvlače.Gail Eisnitz U klanicama, životinje se često oderu i raskomadaju dok su još potpuno pri svesti.

Gail Eisnitz, autor knjige Slaughterhouse

Svinje, krave i pilići su osećajne individue - oni osećaju ljubav, radost, usamljenost i strah, baš kao i psi, mačke i ljudi. Samo u SAD-u se više od 25 milijardi životinja godišnje ubija u industriji mesa - i to na načine koji bi zgrozili svaku imalo saosjećajnu osobu. Prosečan mesojed odgovoran je za zlostavljanje i smrt stotine životinja.

Na mlečnoj farmi

Najveći broj malih porodičnih farmi je zamenjen velikim industrijskim farmama, gde su krave lancima oko vrata vezane za beton, u velikim halama, i tretirane poput mašina za mleko.

Mnogi stočari kravama ubrizgavaju veštačke hormone rasta, kako bi povećali proizvodnju, čime kod krava povećavaju rizik oboljenja od mastitisa - bolne infekcije vimena. Krave proizvode mleko iz istoga razloga kao i ljudi: da bi hranile svoje mlade. Njihova telad im se "nasilno" oduzimaju ubrzo posle rođenja. Ženska telad se odmah pridružuje mlečnom stadu ili se kolju zbog kiseline u njihovim želucima (za pravljenje sira). Kada izgube sposobnost proizvodnje mleka - posle otprilike četiri godine, krave majke se ubijaju i melju u hamburgere.

Povezanost mlečne i kožne industrije

Čak i na malim porodičnim mlečnim farmama, neželjena muška telad se uzgajaju u mračnim boksovimae i prodaju industriji kože. Vezani oko vrata unutar uskih pregrada, koje zaudaraju na amonijak od nagomilanog izmeta i mokraće, onemogućeni su da naprave čak i jedan korak u bilo kom smeru, da se okrenu ili da bez teškoća legnu. Lišeni majki i sami, oni pate od anemije, proliva, upale pluća i šepavosti i prvi put vide dnevno svetlo na putu u klanicu.

Šta se događa sa “stokom za bifteke”?

“Stoka za bifteke”  veliki deo svog života provodi u prenatrpanim tovilištima. Stočari su otkrili da mogu maksimalno povećati profit tako da svakom govečetu daju samo 1,3 kvadratna metra životnog prostora – kao da stavite 12 polu-tonskih goveda u prosečnu spavaću sobu! Goveda trpe bolne postupke kao na primer žigosanja, kastracije i uklanjanja rogova bez anestezije. Ona često umiru zbog upale pluća, dehidracije ili toplotnog udara provodeći duge periode bez hrane i vode u prenatrpanim kamionima dok se prevoze u tovilišta ili klanice.


 

Oborena krava

Oborena kravaIstinita priča o jednoj životinji rođenoj u  industriji mesa. Kamion koji je vozio tu kravu bio je istovaren u oboru za stoku jednog septembarskog jutra u Kentuckyju. Posle izlaska drugih životinja iz kamiona, ona je ostala, jer nije bila u mogućnosti da se kreće. Radnici su upotrebili uobičajene električne palice po njenim ušima da bi pokušali da je nateraju da izađe iz kamiona, tukli su je i ritali u lice, pod rebra i u stražnjicu, ali se ona još uvek nije pomakla. Zatim su svezali uže oko njenog vrata, a drugi kraj na učvršćeno mesto na tlu i pokrenuli kamion. Krava je vučena duž poda kamiona i padom na zemlju slomila je obe zadnje noge i karlicu. Tako je ostala do 19:30.

Prva tri sata ležala je, mučući, na jarkom suncu. Povremeno, nakon obavljene nužde, koristila se prednjim nogama da se dovuče do čistog tla. Takođe je pokušala da se dovuče do područja u hladu, ali nije mogla tako da se daleko pomakne. Sve u svemu, uspela je da se pomakne bolnih 11 do 12 metara. Za sve to vreme radnici joj  nisu uopšte dali vode. Vodu je dobila od Jessie Pierce, lokalne aktivistkinje za prava životinja, koju je pozvala žena koja je bila svedok celog slučaja. Jessie je stigla u podne. Pošto nije mogla da dogovori nikakvu suradnju sa zaposlenima, zvala je lokalnu policiju. Policajac je stigao, ali je od svog nadređenog dobio upustva da ne čini ništa; otišao je u 13 sati. Poslovođa je obavestio Jessie da je od  zavoda za osiguranje dobio dozvolu da ubije kravu, ali to nije učinio dok je Jessie bila tamo. Ona je, sumnjajući u njegovu reč, otišla u 15 sati. U 16:30 se vratila i videla da su svi otišli. Tri psa su napadala kravu, koja je još bila živa. Sada je još patila i od brojnih rana, a vodu za piće su joj uklonili. Jessie je kontaktirala državnu policiju. U 17:30 su stigla četiri policajca. Pripadnik teritorijalne policije Jan Wuchner je želeo da ubije kravu  pištoljem, ali mu je rečeno da će to da učini veterinar. Dva veterinara iz postrojenja nisu htjela da je eutanaziraju, rekavši da zbog očuvanja kvaliteta mesa, ona ne može da bude ubijena na taj način. Najzad je u 19:30 stigao mesar i ubio kravu pištoljem. Njeno telo je prodano za 307,50 dolara.

Kada je novinar Kentucky Posta ispitivao poslovođu, dotični je rekao, “Nismo ništa učinili toj kravi”, a pažnju koju su prema kravi pokazali Jessie i policajci, nazvao je “sranjem”. Prilikom intervjua se smejao, govoreći kako on smatra da nema ništa loše u načinu na koji se sa kravom postupalo.

Ovo nije usamljen slučaj; u stvari,  to je toliko uobičajeno, da se životinje u takvom stanju u mesnoj industriji zovu “oborene” i ni mesna industrija ni Ministarstvo poljoprivrede nisu učinili nikakav pokušaj da se sa njima postupa humanije. Standardni  postupak stočnih radnika je da pronađu takve životinje, zavežu ih za kraj kamiona i vuku po tlu do mesta gde ih ostave jedne preko drugih da čekaju mesara. Postupanje sa “oborenim” životinjama je dokaz da  industrija mesa ne može da vrši nadzor sebe same. Potrebno je da javnost zahteva promenu i odbije trgovinu proizvodima te nedostojne industrije.



Click here to return to PETA.org